Uvodna riječ

Poštovani posjetitelji,

dobro došli na stranice Stalnog predstavništva Republike Hrvatske pri Organizaciji Sjevernoatlantskog ugovora (NATO).

NATO je utemeljen 1949. godine Washingtonskim ugovorom i predstavlja najdugovječniji i najjači vojno-politički savez u povijesti čovječanstva. Savez okuplja 28 država Europe i Sjeverne Amerike, koje dijele zajedničke demokratske vrijednosti ali i zajedničku sigurnost (Transatlantic Bond).  

Temeljna funkcija Saveza je obrana stanovništva i teritorija država članica, odnosno očuvanje njihove slobode i sigurnosti kroz optimalno korištenje političkih i vojnih sredstava. Središnju točku Saveza predstavlja čl. 5. Washingtonskog ugovora koji obvezuje sve države članice da u slučaju agresije ili opasnosti od agresije na jednu državu članicu sve članice stanu u njenu obranu. Napad na jednu državu članica znači napad na sve njih. Druga ključna odrednica koja osigurava suverenitet država članica je da se sve odluke u Savezu donose konsenzusom.

Nakon relativno mirnog razdoblja od prestanka Hladnog rata, u kojem nije bilo ozbiljnih opasnosti za članice Saveza, u proteklih godinu dana zabilježene su duboke promjene u sigurnosnom okružju Saveza s mogućim dalekosežnim posljedicama na europsku sigurnosti i postojeći globalni sigurnosni poredak. Na istočnim granicama Saveza svjedoci smo eskalaciji krize u i oko Ukrajine, a na jugu širenju i jačanju nasilnog islamskog ekstremizma i terorizma, poglavito u Iraku, Siriji i sjevernoj Africi.

Uzimajući u obzir novonastalu situaciju i aktualne sigurnosne prijetnje, države članice Saveza su na summitu NATO-a u Walesu 2014. godine iskazale jedinstvo i predanost jačanju sposobnosti kolektivne obrane, odnosno unaprjeđenju sposobnosti i efikasnost vojnih snaga te povećavanju izdvajanja za obranu u skladu s ekonomskim mogućnostima kako bi Savez bio spreman adekvatno odgovarati na sadašnje i buduće sigurnosne prijetnje, bez obzira s kojeg područja one dolazile. 

Drugo široko područje NATO aktivnosti je upravljanje krizama (Crisis Management) kroz vođenje operacija i misija izvan teritorija Saveza čija je svrha uspostavljanje i očuvanje mira i međunarodne sigurnosti. Krajem protekle godine završila je najdugotrajnija, najveća i najsloženija operacija NATO-a od njegova osnutka - operacija ISAF u Afganistanu. Zahvaljujući ISAF-u Afganistan više nije sigurno utočište za međunarodne teroriste i terorističke skupine te su postavljeni temelji za samoodrživu afganistansku državu. Republika Hrvatska je doprinosila operaciji ISAF od veljače 2003. godine, iako u tom trenutku nije bila članica Saveza. Hrvatski vojni doprinos bio je prvenstveno usmjeren na izgradnju afganistanskih obrambenih i sigurnosnih snaga (mentorske i obučne aktivnosti), dok je civilni/humanitarni aspekt hrvatskog doprinosa bio posvećen jačanju položaja i prava žena u Afganistanu.

Kraj operacije ISAF krajem 2014. godine ne znači i kraj NATO-vog angažman u Afganistanu.
Početkom 2015. Savez je započeo s provedbom nove misije u Afganistanu pod nazivom Resolute Support u okviru koje će se obučavati, savjetovati i podupirati afganistanske obrambene i sigurnosne  snage te paralelno razvijati novo strateško partnerstvo s Afganistanom. Republika Hrvatska će nastaviti davati svoj doprinos i u novoj misiji NATO-a u Afganistanu u vojnoj, civilnoj i humanitarnoj dimenziji u cilju cjelokupnog razvoja zemlje.

NATO je u prvoj polovici 1999. godine odigrao ključnu ulogu u prekidu nasilja na Kosovu i rušenju Miloševićevog režima u Srbiji provedbom višemjesečne vojne kampanje. U lipnju iste godine pokrenuta je operacija KFOR, pod vodstvom NATO-a, u cilju smirivanja situacije, izgradnje sigurnog okruženja i olakšavanja humanitarnih napora međunarodne zajednice na Kosovu. Unatoč polučenim dobrim rezultatima snaga KFOR-a na terenu, NATO je i dalje prisutan na Kosovu kako bi se postigao trajni mir i stabilnog Kosova. Republika Hrvatska svoj doprinos operaciji KFOR daje od srpnja 2009. godine, te će nastaviti s istom praksom sve dok se ne ispune svi uvjeti za završetak operacije.

Treća ključna aktivnost Saveza je razvoj i unaprjeđivanju suradnje Saveza s partnerima, uključujući države i međunarodne organizacije. NATO nije i ne može biti svjetski jamac sigurnosti, međutim ono što može učiniti je da samostalno i/ili u suradnji drugim međunarodnim akterima pruža potporu državama partnerima da oni sami izgrade potrebne sigurnosne strukture i brinu o vlastitoj sigurnosti te da partnere uključuje u neke svoje aktivnosti.

Politika otvorenih vrata (Open Door Policy) prema kojoj je članstvo u Savezu otvoreno svim europskim demokracijama, koje ispunjavaju potrebne standarde za članstvo od posebnog je interesa za Republiku Hrvatsku. To je razumljivo jer većina aspirantskih država je u našem neposrednom i širem susjedstvu. U ovom trenutku postoje četiri države aspirantice za članstvo u NATO-u – Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Gruzija i Makedonija. Svaka od njih napreduje u skladu sa svojim rezultatima u ispunjavanju standarda za primanje u punopravno članstvo Saveza. Najveće izglede za članstvo u Savezu u ovom trenutku ima Crna Gora.

Ulaskom u članstvo Saveza 1. travnja 2009., Republika Hrvatska ostvarila je jedan od ključnih strateških vanjskopolitičkih ciljeva. Kao punopravna članica Saveza, Republika Hrvatske uživa garancije koje to članstvo daje ali istovremeno ravnopravno i aktivno sudjeluje u stvaranju i provođenju politika NATO-a te sudjeluje u NATO operacijama i misijama.

U tome važnu ulogu ima Stalno Predstavništvo Republike Hrvatske pri NATO-u sastavljeno od osoblja Ministarstva vanjskih i europskih poslova (politički dio), Ministarstva obrane (obrambeni dio), Oružanih snaga (vojni dio), Sigurnosno-obavještajne agencije i Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, koje zajednički djeluju na promicanju i ostvarivanju vanjskopolitičkih i obrambenih interesa i ciljeva Republike Hrvatske u oblikovanju i provedbi zajedničkih politika i aktivnosti NATO-a.

 

mr. sc. Boris Grigić, veleposlanik i stalni predstavnik RH pri NATO-u