Uvodna riječ

Poštovani posjetitelji,

dobro došli na stranice Stalnog predstavništva Republike Hrvatske pri Organizaciji Sjevernoatlantskog ugovora (NATO).

NATO je utemeljen 1949. godine Washingtonskim ugovorom i predstavlja najdugovječniji i najjači vojno-politički savez u povijesti čovječanstva. Savez okuplja 29 država Europe i Sjeverne Amerike, koje dijele zajedničke demokratske vrijednosti ali i zajedničku sigurnost.  

Temeljna funkcija Saveza jest obrana stanovništva i teritorija država članica, odnosno očuvanje njihove slobode i sigurnosti kroz optimalno korištenje političkih i vojnih sredstava. Središnju točku Saveza predstavlja čl. 5. Washingtonskog ugovora o kolektivnoj obrani koji obvezuje sve države članice da, u slučaju agresije ili opasnosti od agresije na jednu državu članicu, sve članice stanu u njenu obranu; dakle, napad na jednu državu članicu znači napad na sve njih. Druga ključna odrednica koja osigurava suverenitet država članica jest da se sve odluke u Savezu donose konsenzusom.

Uzimajući u obzir aktualne političke odnose i sigurnosne prijetnje, države članice Saveza su na summitu NATO-a u Walesu 2014. godine iskazale jedinstvo i predanost jačanju sposobnosti kolektivne obrane, odnosno unaprjeđenju sposobnosti i efikasnosti vojnih snaga te povećavanju izdvajanja za obranu na 2% GDP-a, kako bi Savez bio spreman adekvatno odgovarati na sadašnje i buduće sigurnosne prijetnje. Varšavski summit 2016. godine je, uz inicijative vezane za projiciranje stabilnosti u južnom susjedstvu Saveza, odgovorio na sve širu pojavu nekonvencionalnih prijetnji, identificirajući kibernetički prostor kao "operativnu domenu". Posebni sastanak NATO-a, održan 2017. godine u Bruxellesu, bavio se pitanjima izdvajanja i pravednije raspodjele tereta te ulogom Saveza u borbi protiv terorizma.

Nakon relativno mirnog razdoblja od prestanka Hladnog rata, u kojem nije bilo ozbiljnih opasnosti za članice Saveza, u proteklih godinu dana zabilježene su duboke promjene u sigurnosnom okružju Saveza s mogućim dalekosežnim posljedicama na europsku sigurnost i postojeći globalni sigurnosni poredak. Na istočnim granicama Saveza svjedočili smo eskalaciji krize u i oko Ukrajine, a na jugu širenju i jačanju nasilnog islamskog ekstremizma i terorizma, poglavito u Iraku, Siriji i sjevernoj Africi, kao i jačanju hibridnih ugroza.

Drugo široko područje NATO aktivnosti jest Upravljanje krizama kroz vođenje operacija i misija izvan teritorija Saveza, čija je svrha uspostavljanje i očuvanje mira i međunarodne sigurnosti. Krajem 2014. godine završila je najdugotrajnija, najveća i najsloženija operacija NATO-a od njegova osnutka - operacija ISAF u Afganistanu. Zahvaljujući ISAF-u, postavljeni su temelji za samoodrživu afganistansku državu te je suženo djelovanje terorističkih skupina u njoj i iz nje. Republika Hrvatska doprinosila je operaciji ISAF od veljače 2003. godine, iako u tom trenutku nije bila članica Saveza. Hrvatski vojni doprinos bio je prvenstveno usmjeren na izgradnju afganistanskih obrambenih i sigurnosnih snaga (mentorske i obučne aktivnosti), dok je civilni/humanitarni aspekt hrvatskog doprinosa bio posvećen jačanju položaja i prava žena u Afganistanu.

Kraj operacije ISAF, međutim, ne znači i kraj NATO-ovog angažmana u Afganistanu.
Početkom 2015. godine Savez je započeo s provedbom nove misije u Afganistanu pod nazivom Odlučna podrška (Resolute Support) u okviru koje se obučavaju, savjetuju i podupiru afganistanske obrambene i sigurnosne  snage, dok se paralelno razvija novo strateško partnerstvo s Afganistanom. Republika Hrvatska nastavlja s davanjem doprinosa i u novoj misiji NATO-a u Afganistanu u vojnoj, civilnoj i humanitarnoj dimenziji, s ciljem cjelokupnog razvoja zemlje.

NATO je u prvoj polovici 1999. godine odigrao ključnu ulogu u prekidu nasilja na Kosovu i rušenju Miloševićevog režima u Srbiji provedbom višemjesečne vojne kampanje. U lipnju iste godine pokrenuta je operacija KFOR, pod vodstvom NATO-a, u cilju smirivanja situacije, izgradnje sigurnog okruženja i olakšavanja humanitarnih napora međunarodne zajednice na Kosovu. Unatoč polučenim dobrim rezultatima snaga KFOR-a na terenu, NATO je i dalje prisutan na Kosovu kako bi se postigao trajni mir i stabilnost Kosova. Republika Hrvatska svoj doprinos operaciji KFOR daje od srpnja 2009. godine te će nastaviti s istom praksom sve dok se ne ispune svi uvjeti za završetak operacije. Sudjelovanje pak Oružanih snaga RH u aktivnostima Ojačane prednje prisutnosti (Enhanced Forward Presence) u Poljskoj i Litvi od kraja 2017. godine još je jedna potvrda da je Republika Hrvatska predana NATO saveznica. Oružane snage RH sudjeluju u mirnodopskim aktivnostima u okviru ojačane prednje prisutnosti koje su definirane kao misija za postizanje i održavanje spremnosti te potporu jačanju sigurnosti Saveza i njegovih članica.

Treća ključna aktivnost NATO-a jest razvoj i unaprjeđivanje suradnje Saveza s partnerima, uključujući države i međunarodne organizacije. NATO nije i ne može biti svjetski jamac sigurnosti, međutim ono što može učiniti jest da samostalno i/ili u suradnji s drugim međunarodnim sudionicima pruža potporu državama partnerima u izgradnji potrebne sigurnosne strukture i brizi o njihovoj sigurnosti, odnosno uključivanjem partnera u pojedine aktivnosti Saveza vezane za projiciranje sigurnosti izvan granica zemalja članica NATO-a.

Politika otvorenih vrata (Open Door Policy) prema kojoj je članstvo u Savezu otvoreno svim europskim demokracijama, koje ispunjavaju potrebne standarde za članstvo, od posebnog je interesa za Republiku Hrvatsku. To je razumljivo, budući da se većina aspirantskih država nalazi u našem neposrednom i širem susjedstvu. U ovom trenutku, četiri su partnerske države izrazile svoje aspiracije za članstvo u NATO-u - Bosna i Hercegovina, Gruzija, Makedonija i Ukrajina, dok je Crna Gora u lipnju 2017. godine postala 29. članicom Saveza. Svaka od zemalja aspirantica napreduje u skladu sa svojim rezultatima u ispunjavanju standarda za primanje u punopravno članstvo Saveza.

Ulaskom u članstvo NATO-a 1. travnja 2009. godine, Republika Hrvatska ostvarila je jedan od ključnih strateških vanjskopolitičkih ciljeva. Kao punopravna članica, Republika Hrvatska uživa garancije koje članstvo daje, istovremeno ravnopravno i aktivno sudjelujući u stvaranju i provođenju politika NATO-a, odnosno u savezničkim operacijama i misijama. Upravo su ratovi  na našim prostorima temeljito transformirali doktrinu i oblike djelovanja NATO-a, što je transformacijsko iskustvo kojem Republika Hrvatska i dalje doprinosi. NATO se posljednjih godina zbog promjene izazova iz okruženja nalazi u procesu dubinske transformacije i modernizacije doktrine, zapovjedništva i taktike djelovanja.

U tome važnu ulogu ima Stalno Predstavništvo Republike Hrvatske pri NATO-u, sastavljeno od osoblja Ministarstva vanjskih i europskih poslova (politički dio), Ministarstva obrane (obrambeni dio), Oružanih snaga (vojni dio), Sigurnosno-obavještajne agencije i Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, koji zajednički djeluju na promicanju i ostvarivanju vanjskopolitičkih i obrambenih interesa i ciljeva Republike Hrvatske u oblikovanju i provedbi zajedničkih politika i aktivnosti NATO-a.

Konačno, prioriteti djelovanja Stalnog predstavništva RH u NATO-u su:

  • Povećanje nacionalne sigurnosti kroz kolektivnu obranu, zajedničku obuku i vježbe, veća interoperabilnost i modernizacija Oružanih snaga RH.
  • Povećanje stabilnosti, mira i suradnje u jugoistočnoj Europi, aktivnim djelovanjem s članicama iz naše regije, regionalnim partnerima te drugim članicama i partnerima u NATO-u.
  • Doprinos RH globalnoj sigurnosti, projekciji stabilnosti, uspjehu vojnih misija NATO-a, sinergiji s drugim međunarodnim organizacijama, osobito EU-om i UN-om.
  • Praćenje međunarodnog pravnog poretka mira i stabilnosti, ratnog i humanitarnog prava, zabrana oružja za masovno uništenje, civilna zaštita i strateška komunikacija NATO vrijednosti i ciljeva prema domaćoj i stranoj javnosti.

 

Stalni predstavnik RH pri NATO-u, veleposlanik dr. sc. Mario Nobilo

Copyright (c) 1997.- 2018. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH Sva prava pridržana